preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
LEKTIRE

Kako bi bezbrižno, elektronički čitali lektire, morate se logirati preko CAR-net učeničkog korisničkog računa, na ovu stranicu (slika-link)

 

Osnovna škola Josipa Kozarca Semeljci

ŠKOLA U SEMELJCIMA

 

 

Nakon odlaska Turaka krajem 17. stoljeća pojačano je naseljavanje na području Semeljaca.

Osnivanjem samostalne župe u Semeljcima 1754. godine zadovoljila se tadašnja odredba zakonodavca “gdje postoji župa da bude i škola“.

Pučka škola u Semeljcima otvorena je 1786. godine. U ono vrijeme učenici nisu redovito pohađali nastavu, pogotovo ljeti, u seoskim školama. Nastava je održavana na hrvatskom jeziku. Ocjenjivanje je započelo 1790. godine. Upotrebljavale su se sljedeće ocjene: veoma dobro, dobro, srednje i loše. Dnevna nastava održavana je za „manju“ djecu od 14 do 16 sati, a za „veću“ od 6 do 9 sati. Josip Zadravec prvi je učitelj u povijesti naše škole.

Tijekom 19. stoljeća nastavni je program više puta mijenjan. Iz 1855. godine poznata je „Nastavna osnova“ koja je sadržavala gradivo za sva četiri razreda raspoređeno na dva polugodišta. Na kraju školske godine održavani su ispiti, vršena klasifikacija učenika i izdavane svjedodžbe. Ocjenjivan je polazak u školu, ponašanje učenika, napredak u predmetima i marljivost u radu.

            1888. godine donesen je „Zakon o uređenju pučke nastave i obrazovanje pučkih učitelja“ po kojem su se pučke škole dijelile na više i niže. Niža pučka škola imala je četiri razreda, bila je javna i mogla je imati i tečajeve. Više su pučke škole otvarane samo u gradovima. Nastava se izvodila 25 sati tjedno, ne ubrajajući gimnastiku, pjevanje i praktične vježbe.

Prva školska zgrada u Semeljcima bila je drvena sa slamnatim krovom i nalazila se u centru sela. Potreba za novom zgradom javila se već 1800., a izgrađena je 1833. godine.

U listopadu 1895. godine otvorena je nova „Obća pučka škola u Semeljcih“ koja je, uz adaptaciju 1951. godine, bivala školskom zgradom sve do 1976. godine.

Ministarstvo prosvjete, pod utjecajem „Kulturbunda“, 12. veljače 1931. godine donijelo je odluku o odluku o osnivanju njemačkih odjeljenja u školi. Njemački su odjeli u školi ostali do listopada 1944. godine, odnosno do odlaska Nijemaca iz Semeljaca.

Godine 1945. škola je imala 180 učenika razvrstanih u 4 odjeljenja od prvog do četvrtog razreda i samo tri učitelja. Poslije Drugoga svjetskoga rata škola postupno raste. Osnivaju se tečajevi za odrasle koji omogućuju završetak osnovne škole učenicima koji tijekom Drugoga svjetskoga rata to nisu uspjeli. Učenici šestih razreda nastavljaju školovanje 1947. godine što je bio početak razvoja osmogodišnje škole.

Predmetna nastava pojavljuje se u školskoj 1947./1948. godini. Rješenjem Ministarstva za prosvjetu NR Hrvatske školske 1951./1952. godine odobreno je da se u Semeljcima otvori osmogodišnja škola, ali pod uvjetom da selo Semeljci „osigura potreban školski prostor“. Izvršena je adaptacija zgrade (bivša gostionica) za potrebe škole. Otvorenje te školske zgrade bilo je 1951. godine.

Školske 1954./1955. godine škola u Semeljcima izrasla je u osmogodišnju školu te je prva generacija učenika primila svjedodžbe o završenom osmom razredu. Od prvoga do osmoga razreda školu je polazilo 447 učenika razvrstanih u 12 razrednih odjela. U školi je radilo 15 učitelja. Za nepunih deset godina broj se učenika povećao tri puta.

Pored napretka u organizaciji nastave, u školi se razvijaju slobodne aktivnosti i učeničke organizacije. Tako je 22. listopada 1956. godine osnovana Učenička zadruga „Josip Kozarac“, Semeljci.

Odlukom Savjeta za prosvjetu Narodnoga odbora Općine Semeljci, 1. rujna 1958. godine dolazi do integracije osnovnih školana na našem području. Škole u Kešincima, Koritni, Mrzoviću, Širokom Polju, Forkuševcima, Arduševcu i Vučevcima pripojene su Osnovnoj školi Semeljci i postaju njezine područne škole.

U rujnu 1959. godine, odlukom NO Općine Semeljci škola dobiva ime Osnovna škola „Josip Kozarac“ Semeljci.

Školske 1960./1961. godine Osnovna škola Josipa Kozarca, Semeljci imala je u područnim odjeljenjima 581 učenika, a u matičnoj školi 724 učenika. Ukupno je te školske godine bilo 1305 učenika razvrstanih u 37 razrednih odjela. To je najveći broj učenika i odjeljenja koja je škola Semeljci imala od osnivanja do danas. U školi je bilo zaposleno 32 učitelja. Škola radi u otežanim uvjetima u tri smjene. Nastavna sredstva i pomagala nabavljala su se organiziranjem proizvodnoga i društvenoga rada. Tako je kupljen prvi radio (1956.), a zatim i prvi televizor i magnetoskop (1959.).

Školske 1961./1962. godine Škola je obilježila 175 godina svog postojanja i rada uz izdavanje prigodne spomenice „Osnovna škola Josipa Kozarca u Semeljcima 1786 – 1961“. Uvjeti rada u školi šezdesetih godina bili su vrlo loši. Niti jedna školska zgrada nije odgovarala uvjetima rada u kojima bi škole trebale raditi. Trebalo je izgraditi nove školske zgrade i adaptirati postojeće.

 U sastavu Osnovne škole „Josip Kozarac“ nalaze se tada područne škole u Koritni, Mrzoviću, Vrbici, Đurđancima, Forkuševcima i Vučevcima. Osnovna škola Soljak pripojena je 1965. godine osnovnoj školi u Strizivojni. Područna škola Forkuševci bila je u našem sastavu do 1972. godine kada je pripojena osnovnoj školi u Viškovcima, da bi 1984. ponovo bila vraćena našoj školi zajedno s područnom školom Vučevci. U područnoj školi u Arduševcu održavala se nastava u razdoblju od 1956. do 1973. godine kada je ukinuta zbog malog broja učenika koji su upućeni na pohađanje nastave u Đurđance. Škola u Kešincima radila je do 1. rujna 1979. godine. Od tada su učenici pohađali nastavu u Semeljcima sve do izgradnje nove školske zgrade u Kešincima. Područna škola u Đurđancima 1965. godine pripala je našoj školi. U sastavu naše škole ostaje do 1989. godine kada je pripojena osnovnoj školi u Budrovcima.

   U sedamdesetim i osamdesetim godinama stanje se u školi znatno poboljšava. Najznačajniji je događaj u povijesti škole u Semeljcima 21. prosinca 1975. godine kada otvorena nova školska zgrada. Tada je u „Spomenici“ škole zapisano: „Ova školska godina će biti zapisana zlatnim slovima u ovoj Spomenici, a počasno mjesto će zauzimati jedan od najznačajnijih događaja u povijesti naše škole. Taj zaista vrijedan događaj je dovršenje, ostvarenje i uselenje u zaista suvremenu školsku zgradu. Gledajući to moderno zdanje s ponosom možemo reći da sve što su učinili učenici, mještani, zaposleni radnici škole i šira DPZ je učinjeno na ponos i dobrobit svih nas, a naročito generacija i generacija koje će pohađati nastavu u ovom prelijepom zdanju.“

Druga etapa izgradnje škole završena je 1979. godine izgradnjom još četiriju učionica. U isto vrijeme prišlo se izgradnji sportskih terena, (asfaltiranje rukometnoga i košarkaškoga igrališta, 1979.), prometnoga poligona (1983.) i bazena (33 x 20 m i 16 x 8 m, 1982.). Nastavno-sportska dvorana izgrađena je 1980. godine.

Posebno je važno istaknuti da je postojao pokušaj održavanja dvaju razreda srednje škole u Semeljcima. Ovo nastajanje pojavilo se u dva navrata osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća, ali se nije dugo zadržalo.

 

 

Nastava se u ovoj zgradi izvodi i danas. Školska zgrada je energetski obnovljena 2019. godine. Uvjeti rada su osrednji. Škola je opremljena suvremenim nastavnim sredstvima i pomagalima te informatičkom

opremom. Proteklo je razdoblje bilo ispunjeno vrijednim i velikim rezultatima učenika i učitelja.

Škola danas u svom sastavu ima šest područnih škola: PŠ Forkuševci, PŠ Kešinci, PŠ Koritna, PŠ Mrzović, PŠ Vrbica i PŠ Vučevci.

 

 




Područna škola Koritna

PODRUČNA ŠKOLA KORITNA

 

Đakovački biskup Josip Antun Ćolnić za vrijeme svoje službe između 1751. i 1773. godine naselio je Hrvate iz okolice Dervente i samostana Plehana u Slavoniju te osnovao nekoliko novih naselja među kojima i Koritnu. Naselja su imala drvene kuće premazane ilovačom, obojene vapnom te pokrivene trskom i slamom. Djeca do dvanaestak godina bezbrižno su provodila djetinjstvo, a stariji su zapošljavani na čuvanju zadružnih stada koza, ovaca, svinja i goveda.

Prvu pouku o pismenosti djeci davao je Lovro Korajac, rodom iz Koritne. Kao dječak pohađao je školu u Semeljcima. Život je nastavio izvan Koritne. Kao starac ponovno se vratio u svoje rodno selo, podučavao djecu pa ona nisu morala ići u školu u Semeljce. Živio je od milodara kojega su djeca donosila iz zadružnih kuća.

Škola u Koritni započela je s radom 1860. godine. Kupljena je kuća s dvorištem te preuređena za potrebe škole. Prvi je učitelj bio Mato Gregačević rodom iz Babine Grede.

Do školske 1952./1953. godine osnovna je škola bila četverorazredna. Učenici su nakon završenoga četvrtoga razreda još dvije godine polazili školu u Semeljcima. Tada se u Semeljcima otvara osmogodišnja osnovna škola. Učenici su nakon četvrtoga razreda bili obvezatni nastaviti školovanje u Semeljcima u višim razredima kao i danas.

 

                                                                                Zgrada u kojoj se izvodila nastava bila je potpuno neprikladna za rad te je 1990. godine prosvjetna inspekcija zabranila održavanje nastave. Nastava se održavala u prostorijama mjesne zajednice koje nisu odgovarale niti izgledom ni funkcionalnošću. Zgrada je u Domovinskom ratu nekoliko puta granatirana i uništena. Jedino je rješenje bila izgradnja nove školske zgrade.                                   

 

 

 

Nova je školska zgrada svečano otvorena 4. studenoga 1996. godine. U svom sastavu ima: dvije manje učionice, knjižnicu, prostoriju za učitelje, spremište, kotlovnicu, sanitarne prostorije, predvorje i dvosobni stan za učitelja. Nastava se u ovoj zgradi izvodi i danas.

 

 

 

 

 

Područna škola Forkuševci

PODRUČNA ŠKOLA FORKUŠEVCI

            Škola u Forkuševcima osnovana je 1883. godine. Bila je smještena u seljačkoj kući kupljenoj od Antuna Mandića. Sastojala se od dviju soba i kuhinje. Jedna soba bila je namijenjena za potrebe škole, a druga s kuhinjom za potrebe učitelja. Prvi učitelj prezivao se Nujak (ime se ne zna). Selo mu je godišnje plaćalo 115 forinti, 30 mjera žita, 12 m3 drva. Poslije njegove smrti mještani nisu mogli naći učitelja za navedenu plaću. Djeca su morala pohađati školu u Vučevcima, pješice ići po blatu, kiši i snijegu. Roditelji su bili zabrinuti za zdravlje, napredovanje i odgoj djece te traže izgradnju nove škole.

Zgrada škole izgrađena je 1897. godine. Gradnja je započela u mjesecu srpnju, a završila krajem studenog iste godine. Školska zgrada sastojala se od velike učionice u koju se može smjestiti do 60 učenika i hodnika koji je kasnije preuređen u kabinet. Redovna nastava u novosagrađenoj učionici počela je 15. prosinca 1897. godine. Te godine bilo je upisano 30 učenika u redovnu i 6 učenika u opetovnu nastavu.

Nastava se u toj zgradi odvijala sve do izgradnje nove školske zgrade 1996. godine.

Nova školska zgrada izgrađena je za samo pet mjeseci i otvorena je 30. rujna 1996. godine. Učenici su 1. listopada 1996. godine započeli rad u novoj školi. Ukupno je te školske godine bilo 28 učenika od prvoga do četvrtoga razreda i 5 učenika u predškoli. Nova zgrada škole u sastavu ima: učionicu, prostoriju za učitelja, kuhinju, spremište, sanitarne čvorove i predprostor.

Nastava se u ovoj zgradi održava i danas.

Područna škola Vučevci

PODRUČNA ŠKOLA VUČEVCI

 

            Tijekom 18. stoljeća selo se sporo razvija. Biskup Ćolnić doseljava nekoliko obitelji iz Bosne. U Vučevcima je 1758. godine ukupno bilo 20 kuća i 148 stanovnika. Sredinom 19. st. počelo je doseljavanje Nijemaca u selo. Do 1870. godine u Vučevce je doselilo 40 njemačkih obitelji, a do kraja stoljeća još 12 obitelji.

            Škola u Vučevcima otvorena je školske 1785./1786. godine. Škola je radila u prekidima i ponovno je osnovana 1862. godine. Nastava se održavala u jednoj učionici.

           

Za vrijeme Drugog svjetskog rata nastava se održava i na njemačkom jeziku. Pred kraj rata, 1944. godine, njemačke obitelji napuštaju selo, u njihove kuće naseljavaju se kolonisti iz Dalmacije. Godine 1954. gradi se još jedna učionica. Učenici viših razreda nastavu polaze u Semeljcima. Područna škola u Vučevcima pripaja se Osnovnoj školi „Luke Botića“ iz Viškovaca 1962. godine, a 1984. godine ponovo postaje naša područna škola.

           

Zgrada područne škole adaptirana je u školskoj 2003./2004. godini. Nastava se održava i danas.

           

 

Područna škola Kešinci

PODRUČNA ŠKOLA KEŠINCI

 

            Selo Kešinci spominje se u povijesnim izvorima 1477. – 1478. godine kao Keze ili Kesse, a nalazilo se djelomično u posjedu obitelji Gorjanskih. Postoji zapis o naselju Magna Villa ili Veliko selo koje se nalazilo nedaleko današnjih Kešinaca. Tursko osvajanje ostavilo je traga na kretanju stanovništva. Sadik-aga bio je zadnji turski gospodar Kešinaca. Kada su Turci otišli, ostala je naseljena samo 21 kuća. Selo tada pripala đakovačkom crkvenom vlastelinstvu. Kešinci imaju 73 naseljene kuće 1758. godine. U 19. se stoljeću broj stanovnika povećava te krajem toga stoljeća selo ima 1146 stanovnika.

Zgrada u Kešincima građena je 1887. godine, a nastava je u njoj započela 10. ožujka 1888. godine. Do tada su djeca išla u semeljačku školu. Anđelko Tomerlin prvi je kešinački učitelj. U školskoj 1887./1888. godini škola je imala 144 učenika. Svi školski obveznici nisu polazili nastavu jer nije bilo mjesta za sve u školi. Nastavni jezik bio je hrvatski.

Od 1901. godine kešinačka i semeljačka škola spojile su se u jednu školu. Školske 1931./1932. godine otvoreno je posebno odjeljenje za učenike govornike njemačkoga jezika. Ovo je njemačko odjeljenje postojalo sva do odlaska Nijemaca iz Kešinaca u studenom 1944. godine. Godine 1945. u Kešince doseljavaju naši kolonisti iz Hrkanovaca, Međimurja i Like koji dobivaju napuštena zemljišta i kuće.

            Godine 1979. prestala je škola s radom u Kešincima. Učenici polaze osnovnu školu u Semeljcima sve do izgradnje nove školske zgrade.

 

Nova školska zgrada izgrađena 1997. godine ukupne je površine 260 m2 i ima dvije učionice, prostoriju za predškolu, prostoriju za učitelje, kuhinju s ostavom, sanitarne čvorove i predvorje.

Nastava za učenike razredne nastave u ovoj školskoj zgradi odvija se i danas.

Područna škola Vrbica

PODRUČNA ŠKOLA VRBICA

            Vrbica je vrlo staro naselje. Spominje se još 1244. godine kao župa, a 1330. godine kao feudalni posjed.

             Za vrijeme turske vladavine Vrbica je pripadala đakovačkim pašama. Posljednji đakovački paša zvao se Ali-paša. Nakon odlaska Turaka u Vrbici je ostala 21 naseljena kuća. Selo je pripadalo đakovačkom vlastelistvu. U 1758. godini selo je imalo 40 naseljenih domova, a 1860. godine imala je 718 stanovnika. 

            Kada je 1793. godine u Vrbici sagrađena nova crkva i župni dvor, predviđena je u dvorišnoj zgradi učionica za pučku školu. Učionica te prve škole bila je približno veličine 35 m2. Imala je ulaz sa zapadne dvorišne strane i jedan prozor, drveni pod i veliku zemljanu peć. Prvi su učitelji bili fratri franjevci koji su ujedno bili i župnici, stoga se školska zgrada nalazila u župskom dvorištu.

Osnovna župska škola u Vrbici osnovana je 18. lipnja 1806. godine nastojanjem biskupa Antuna Mandića. Time je potvrđen ugovor o osnivanju glavne škole u Đakovu i ugovori osnovnih župskih škola u Semeljcima, Trnavi, Gorjanima, Piškorevcima i Vrbici. Školska godina započinjala je 1. listopada, a završavala sredinom srpnja. Učenici su polagali i polugodišnji ispit. Godine 1884. osnovana je školska učiteljska knjižnica. Školska je zgrada bila loša i bilo je potrebno graditi novu školu i učiteljski stan.

            Prva je školska zgrada bila izgrađena 1895. godine. Sastojala se samo od jedne učionice. Kasnije je dograđen hodnik i manja prostorija za potrebe držanja ostaloga inventara i knjižnice. Škola je 1897. godine imala opetovnicu te se broj učenika kretao od 80 do 110.S

 

 

 

 

           

Za vrijeme Drugoga svjetskoga rata bilo je mnogo prekida u radu škole. Tako je 1944. godine bombardiranjem oštećena školska zgrada i stan učitelja. U Spomenici je zapisano da su Čerkezi tada opljačkali i uništili većinu nastavnih sredstava, arhivu i knjižnicu. Nastava se u toj zgradi održavala sve do 1989. godine kada je izgrađena nova školska zgrada u Vrbici.

           

            Novoizgrađena školska zgrada nije zadovoljavala potrebe za izvođenjem nastave. Godine 2001. dograđena je jedna učionica (57 m2), knjižnica (32 m2) i hodnik (7 m2). Izgradnjom navedenoga školskog prostora i rješavanje grijanja putem plina, trajno su osigurani kvalitetni uvjeti za nastavu u ovoj područnoj školi.

 

 

Kalendar
« Listopad 2021 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji


 


Tražilica



učilice

Da bi se ulogirali, potrebno je imati aktivan elektronički identitet:  odnosno HUSO korisnički račun za učenike i nastavnike osnovnih škola.


Korisni linkovi
KORISNE STRANICE
 • ŠKOLE
 • CARNET

ČASOPISI
 • meridijani
 • enter
 • drvo znanja
 • pogled kroz prozor
 • pc chip
 • vidi


Društvene mreže

 

 

 


Tražilice


e-mail računi





preskoči na navigaciju