Početkom prosinca, našu školu posjetio je đakovački pisac Adam Rajzl. Učenici 5. i 6. razreda počastili su ga pljeskom. Uslijedilo je čitanje Adamovih pjesmama iz njegove zbirke Ljubav pod kišobranom koje su učenici odabrali baš za taj susret. Pisac je bez teksta, sa smiješkom na licu ponosno slušao, a kasnije je progovorio. Ispričao nam je svoju životnu priču, prepričavao doživljaje iz djetinjstva, a pričajući imali smo osjećaj da sve to ponovno proživljava.

Poslije susreta, zamolila sam ga za kraći intervju.

NOVINAR: Što Vas je navelo na pisanje?
ADAM: Jedna predivna djevojka, koja se, dok sam išao u 3. razred, doselila u moje selo.Zaljubio sam se i počeo pisati pjesme.

NOVINAR: Imate li nekog književnog idola, pisca koji vam je uzor?
ADAM: Dragutin Tadijanović, Mirko Kovač, Ivan Kušan i Zvonimir Balog.

NOVINAR: Jeste li se bavili nekim drugim poslovima osim pisanja?
ADAM: Bavio sam se novinarstvom, a radio sam i kao glavni urednik Radio Đakova.

NOVINAR: Koje djelo Vam je najdraže i zašto?
ADAM: Zvonik Eve Šimunove. Smatram da sam ga najbolje napisao i istinski se potrudio.

NOVINAR: Jeste li svoja djela posvetili Vama važnim osobama? Kome?
ADAM: Roman Zvonik Eve Šimunove posvetio sam pokojnoj supruzi Nadi koja je mlada umrla prije jedanaest godina.

NOVINAR: Koju književnu vrstu najviše volite?
ADAM: Trenutno mi se najviše sviđaju romani, ali volim i pjesme i priče.

NOVINAR: Možete li opisati sebe kao pisca?
ADAM: Ja kao pisac? Hmm... Osjećajan, temeljit, prikazujem istinite ljude, događaje, posebno ljude kojih više nema. Oni žive u mojim djelima.

NOVINAR: Jesu li neke vaše pjesme uglazbljene? Tko ih je uglazbio?
ADAM: Nekoliko pjesama je. Uglazbili su ih Mišo Kovač, Zdenka Vučković, a surađivao sam i s Marijom Mihaljevićem jer je njegov otac radio u Osijeku pa smo se sprijateljili.

NOVINAR: Pišete li neko novo djelo?
ADAM: Upravo sam završio roman Martin Tišljer koji bi trebao izaći sljedeće godine, a sada radim na romanu Ubojstvo u perkovačkoj šumi.

NOVINAR: Što mislite o dječjoj književnosti?
ADAM: Djeci je jako teško pisati jer su ona najbolji kritičari. Ako im se djelo ne sviđa - gotovo. Djeca su iskrena!

NOVINAR: Je li Vam draže pisati za djecu ili za odrasle?
ADAM: Za odrasle.

NOVINAR: Imate li neke hobije? Nešto što volite raditi kada ne pišete?
ADAM: Volim otići u ribolov.

NOVINAR: Kroz priču ste spomenuli da imate problema s računalom, da Vam se napisani tekst izbriše ili nešto slično, obeshrabri li Vas to u poslu?
ADAM: Naravno da ne. NEMA ODUSTAJANJA! Prepisujem tekst iznova i iznova sve dok ne bude savršen!

NOVINAR: Koliko ste najviše vremena posvetili nekom djelu?
ADAM: I do šest godina.

NOVINAR: Pišete li uglavnom zato jer uživate u tome ili mislite i na čitatelje?
ADAM: Pronalazim se u pisanju i istinski uživam u tome.

Marinka Andraković, 8.a