Psiholog u školi
Težište rada i najčešći korisnici školskog psihologa su prije svega učenici. Rad s učiteljima i roditeljima također je uobičajen, ali on se ponajprije odvija u funkciji njihova osposobljavanja za bolje razumijevanje učenikovih potreba i ponašanja te djelotvorniji rad s njima.
Radni zadatci školskog psihologa u neposrednom radu s učenicima su:
– prepoznavanje individualnih potreba učenika, u skladu s time, provođenje individualnih i grupnih savjetovanja
– obavlja psihološku procjenu učenikovih mogućnosti, osobito kao član Povjerenstva za procjenu psihofizičke spremnosti za polazak djeteta u osnovnu školu, ali i kasnije tijekom školovanja (npr. u slučaju školskog neuspjeha ili procjene darovitosti).
– dijagnosticira specifične poteškoće u učenju (neučinkovite ili neprimjerene strategije učenja, probleme s pažnjom i koncentracijom, planiranje vremena, motivaciju, ispitnu anksioznost i sl.) i pomaže učenicima u postizanju boljeg školskog uspjeha
– prepoznaje darovite učenike i razvija programe za poticanje njihovih sposobnosti
-prepoznaje poteškoće u ponašanju i vršnjačkim odnosima, emocionalne i/ili obiteljske poteškoće i pomaže učenicima da ih prevladaju.
Školski psiholog također razvija i putem radionica provodi programe prevencije nepoželjnih oblika ponašanja (npr. međuvršnjačkog nasilja), programe za jačanje samopouzdanja, samopoštovanja, sigurnosti, razvijanje kreativnosti, učenje socijalnih vještina, itd. Ti programi namijenjeni su svim učenicima u školi, a osobito učenicima rizičnih skupina.
Osim toga, školski psiholog provodi psihološke krizne intervencije, što znači da reagira kada se u školi dogode sukobi ili nasilje, ali i kada se dogode ozbiljniji traumatski događaji poput smrti bližeg člana obitelji nekog učenika, samoubojstva, teških prometnih i drugih nesreća i slično.
U radu s roditeljima, školski psiholog kroz savjetovanje i edukativna predavanja na roditeljskim sastancima pomaže roditeljima prepoznati i razumjeti razvojne i individualne potrebe učenika i reagirati u skladu s njima, tj. pomaže im poticati razvoj djetetovih potencijala i aktivno pridonijeti njegovom uspješnom obrazovanju. Edukativna predavanja mogu se organizirati, primjerice, pri prelasku djece iz razredne (prva 4 razreda) u predmetnu nastavu (od 5. do 8. razreda) kako bi se i roditeljima pojasnilo da će se, između ostalog, način rada promijeniti, a obaveze djeteta povećati, te da u skladu s time pruže podršku djetetu i pripreme
ga kako bi se ono uspješno suočilo s povećanim zahtjevima koji se pred njega stavljaju. Školski psiholog također pomaže roditeljima da razviju potrebne vještine i način komunikacije kako bi to mogli učiniti, a pomaže i uspostavljanju kontakata s vanjskim institucijama koje su možda potrebne djetetu (npr. poliklinike za rehabilitaciju slušanja i govora, centri za socijalnu skrb i sl.).
U radu s učiteljima i ostalim djelatnicima u školi, školski psiholog ne radi savjetovališni rad, kao s učenicima i roditeljima, nego se oblik suradnje naziva konzultativnim radom. Zadaća psihologa je pomagati u prepoznavanju razvojnih i individualnih potreba učenika, podučavati učitelje i nastavnike razumijevanju tih potreba i kako reagirati u skladu s njima, te poticati toleranciju na različitost među učenicima. On pomaže nastavnicima identificirati teškoće u razrednoj klimi, uspješnosti i načinu rada, pomaže im razviti strategije za rješavanje tih teškoća, te promovira različite metode rada koje potiču kreativnost i sudjelovanje nastavnika
i učenika zajedno (timski rad, projektna nastava i sl.). Školski psiholog promovira i različitesuvremene metode praćenja i provjere znanja učenika. Osim toga, obavlja još neke dodatne poslove kao što su vođenje dokumentacije, pisanje izvješća te pripremanje i organizacija psiho-kutka.
Cilj rada školskog psihologa je razviti obrazovanje usmjereno na učenika i njegov razvoj
osnovnih sposobnosti koje omogućavaju cjeloživotno učenje te pomoći učenicima, učiteljima i
roditeljima u razvijanju svojih potencijala i održavanje psihološkog zdravlja.