Jednog lijepog zimskog dana u šumi se pojavila Bajkopričalica Sandra. Sva u bijelom, obrasla bršljanom i cvijećem, osmijehom je dozvala sunčane zrake u čarobnu šumu…

     Ubrzo se oko nje okupilo mnoštvo djece. Pričala im je bajke o dobroj i vrijednoj djevojčici Maruški i vilinskom plesu, o Zlatnom dvorcu na Staklenoj planini i vrani (koja je zapravo bila začarana princeza). Pričala je o princu koji je bio pristojan prema divu i puno mudriji od lopova. Svojom upornošću i ljubavlju razbio je čaroliju prekrasne princeze…

     Bajkopričalica Sandra i djeca zajedno su plesali, glumili čajnik, rasipali vilinsku prašinu…Jer biti dobar i plemenit nije „…mudrolija, u nama je čarolija…“

     A tko je vila u bajkama?

     „Bajka je književna vrsta pisana jezikom bliskim djeci, s dječim pogledom na svijet. Pa se stvari i ljudi oko nas čine mnogo većima kad smo maleni i nevini, opasnosti vrebaju sa svih strana, a neke stvari koje su u očima odraslih sasvim obične, u dječjim očima mogu izgledati veličanstveno. Tako u bajci žive razni likovi od vještica, zmajeva, preko patuljaka i čarobnjaka do dobrih vila i vilenjaka. O postojanju vila i vilenjaka postoje brojne legende, pa tko je maštovit i sklon misterijama vjeruje u ta nedodirljiva bića. No, ono što je sigurno - svaka dobra vila u bajci je personificirana dobrota s anđeoskim osobinama. Vila se smije, raduje, razmišlja, istražuje, uči - može činiti sve što i svaki čovjek na ovoj planeti, a pri tome ima osobine anđela - zadatak vjernog pomagača i prekrasna krila.

     Dobrota u obliku vile može učiniti prava čuda i velike preokrete u bajkama, a nije li tako i u životu? Mnogi događaji i susreti koji se dogode u našim životima ovise o našim postupcima, razmišljanjima i djelovanjima - pa s velikim srcem i pozitivnim pogledom na život možemo svjedočiti prekrasnim stvarima. Svaka vila ima čaroban štapić ili vilinsku prašinu kojom, kada ju rasprši, može mijenjati sve u svojoj okolini na bolje i ljepše, no što je s ljudima: imaju li oni vilinsku prašinu? Naravno. Posjeduje ju svaki čovjek: pokloni nekome poljubac ili cvijet i samo čekaj da vidiš što će se dogoditi. Rasprši malo svog osmjeha i vidjet ćeš koliko ćeš ih dobiti za uzvrat. Pomozi nekome i slijedit će nagrada koju nisi ni očekivao.
     Čini se tako jednostavno, no danas nismo baš često skloni tim malim, toplim pažnjama - sitnim zrncima vilinske prašine koja čine čuda. Bajke nisu tek obične fantazije za zabavu. Bajke su stvarne i mnogo dublje nego se na prvi pogled čini. Bajkama se odgaja. Bajkama se putuje. Bajkama se raste…“

(Iz iskustva jedne bajkopričalice...Sandra Vukoja)

Priredila: Dubravka Mitrović, učiteljica