U sportskoj dvorani Osnovne škole Josipa Kozarca u Semeljcima 7. ožujka održan je prvi Lino višebojac. Projekt Podravke i Sportskih novosti sportska je manifestacija koji u sebi objedinjuje sport, kulturu, kreativnost te potiče zdrav način života za svako dijete.

Natjecanje je razveselilo sve učenike, od najmlađih do najstarijih. Odlična atmosfera, pravo sportsko navijanje i natpisi s Lininim likom ukrašavali su tribine prepune učenika koji su bodrili svoje prijatelje iz razreda.

Na ovogodišnjem višebojcu s učenicima su se družili i četvero vrhunskih hrvatskih sportaša, pivoti Mario Tomić, koji je igrao za reprezentaciju Katara, Marin Šipić, član Hrvatske rukometne reprezentacije te dvoje mladih atletičara, državni prvaci i reprezentativci u skoku s motkom Elija Valentić i Dario Prekl.

Na samom početku Lini i svim gostima dobrodošlicu su poželjeli ravnateljica škole Ružica Primorac te načelnik Općine Semeljci Grga Lončarević. Školski mali i veliki zbor, školski bend, tamburaši, folkloraši i naša ritmička skupina otvorili su kulturno-umjetnički program. Učenica Blanka Barić iz 8. a razreda napisala je najbolji literarni rad  na temu „Svijet po mom“  koji je i pročitala te je nagrađena Podravkinim slatkim paketom.

Učenice i učenici 1. do 8. razreda natjecali su se u osam disciplina: trčanju, skoku u dalj, izvođenju slobodnih udaraca na gol, pogađanju košarkaških obruča, potezanju užeta, skakanju u vrećama, a proglašeni su i pobjednici natjecanja, učenica 6. c Iva Jukić i učenik Petar Komljenović iz 7. b razreda. Oni su zasjali na pobjedničkom postolju visoko dižući pehar i plišanog Linu kojeg su ponijeli kući kao podsjetnik na uspjeh koji su postigli.

Martina Kaurin

Učenica Ana Vucić je intervjuirala gostujuće atletičare i rukometaše.

Na pitanja o svojim postignućima odgovorio je Dario Prekl.

ANA: S koliko ste godina počeli trenirati skok s motkom?

DARIO PREKL: Počeo sam trenirati 2010., znači s 12 godina.

ANA: Tko Vas je najviše podupirao i motivirao na natjecanjima?

DARIO PREKL: Ponajviše roditelji, cijela rodbina i prijatelji, naravno.

ANA: Koji je Vaš rekord u skoku?

DARIO PREKL: 5,20 m.

ANA: Koliko puta tjedno trenirate?

DARIO PREKL: Šest puta tjedno, nekad više, nekad manje.

ANA: Imate li tremu pred skok na velikim natjecanjima i ako ima kako je se rješavate?

DARIO PREKL: Prije sam imao puno problema s tremom koja pogorša moj rezultat na tablici, ali s vremenom trema sama nestane.

ANA: Koliko odricanja zahtjeva zvanje profesionalnog skakača?

DARIO PREKL: Zahtjeva puno rada, discipline, truda i želje za tim jer je motiviranost najbitnija.

ANA: Kako biste motivirali mlade da se intenzivnije bave sportom?

DARIO PREKL: Treba što više organizirati natjecanja i događaje kao što je Lino višebojac i mislim da takve stvari najviše potiču djecu na sport.

Elija Valentić, također skakačica s motkom, osvajačica državnog rekorda dala je zanimljive odgovore na pitanja o svojim uspjesima, nagradama i podršci na natjecanjima.

ANA: Što Vas je motiviralo da se počnete baviti skokom s motkom?

ELIJA VALENTIĆ:  Nisam ni znala da taj sport uopće postoji, nego sam došla na atletiku i vidjela druge skakače kako se time bave, onda sam počela malo proučavati i trener me je, pokojni Josip Gašparac, uočio i pozvao u svoj tim.

ANA: Koliko se dugo bavite tim sportom?

ELIJA VALENTIĆ: 4 godine, a prije toga sam se 11 godina bavila gimnastikom.

ANA: Koje su Vaše najznačajnije nagrade?

ELIJA VALENTIĆ: Ove godine klub mi je dodijelio nagradu za najbolju atletičarku i to mi je najdraža nagrada, a od ostvarenja mi je najdraže što sam već 4 godine državna prvakinja u skoku s motkom i dobila sam 2011. priznanje Grada Osijeka za perspektivnu mladu sportašicu.

ANA: Koliko je opasan sport kojim se bavite?

ELIJA VALENTIĆ: Jako je opasan, ali trudimo se ne razmišljati o padovima koji se mogu dogoditi.

ANA: Koliko ste najviše skočili?

ELIJA VALENTIĆ: Moj osobni rekord je 4,6 metara.

 ANA: Koliko često trenirate?

ELIJA VALENTIĆ: 6-7 puta tjedno po 2-3 sata.

ANA: Tko Vam je najveća podrška na natjecanjima?

ELIJA VALENTIĆ: Bake i djedovi, oni su stvarno zainteresirani u sport i prate me, a uz to mama i tata te trener koji me podržava.

Rukometaši  RK Nexe i Hrvatske rukometne reprezentacije, Marin Šipić i Mario Tomić, dali su svoj komentar na svjetsko prvenstvo, ispričali otkud im motivacija za bavljenje sportom i slično.

ANA: Koliko dugo se bavite sportom?

MARIN ŠIPIĆ: Bavim se sportom već 14 godina.

MARIO TOMIĆ: Sportom se bavim čitav život, a rukometom 15 godina.

ANA: Kojim ste sve sportove trenirali?

MARIN ŠIPIĆ: Jako kratko sam trenirao judo te nogomet.

MARIO TOMIĆ: Kao mali nema sporta koji nisam trenirao. Lakše je nabrojati kojim se sportovima nisam bavio. Prošao sam sve loptačke sportove, na vodenim terenima. Na kraju sam se odlučio za rukomet, iako sam dobar i u nogometu.

ANA VUCIĆ: Koji su Vaši dojmovi nakon Svjetskog rukometnog prvenstva?

MARIN ŠIPIĆ: Zaista neopisiv osjećaj nastupati i predstavljati Hrvatsku na jednom tako velikom natjecanju. Jedno nezaboravno iskustvo i nadam se da će biti još takvih prilika.

MARIO TOMIĆ: Ostao je jedan gorak okus nakon prvenstva, pogotovo jer smo vidjeli da možemo igrati s najvećima, ali ostaje taj žal za medaljom jer mislim da stvarno kvalitetno igramo. Ispada da nas je ta jedna greška koštala svega, ali vjerujem da ćemo to ispraviti.

ANA: Koliko je bilo teško uskladiti školske obveze s treninzima?

MARIN ŠIPIĆ: Bilo je teško, ali ne i neizvedivo. Ujutro sam bio u školi, popodne na treninzima. Jako je teško i naporno, ali može se izvesti.

MARIO TOMIĆ: Treba veliki trud da se to izvede, ali na kraju krajeva mislim da je to jedna lijepa stvar i da se isplati.

ANA: Što vas je motiviralo da se bavite rukometom?

MARIN ŠIPIĆ: Tata mi je bio rukometaš, a i trenirao sam nogomet 4 godine. Svi su me poticali da prijeđem na rukomet i jednog dana sam otišao na svoj prvi rukometni trening.

MARIO TOMIĆ: Imam općenito tu ljubav prema sportu. Okušao sam se u svima i rukomet sam najviše zavolio, iako sam i jako dobar nogometaš.

ANA: Koliko često trenirate?

MARIN ŠIPIĆ: Treniram sigurno 8 do 9 puta tjedno i još imamo utakmicu vikendom. Težina treninga ovisi o količini utakmica tjedno.

MARIO TOMIĆ: Treniram sigurno jedanput ili dvaput dnevno što je zahtjevno, ali zato imamo pripreme da se tijelo adaptira na određene stresove.

ANA: Što biste poručili mladima koji se žele profesionalno baviti rukometom?

MARIN ŠIPIĆ: Neka treniraju, neka se trude i ne odustaju i budu uporni jer će se jednog dana isplatiti.

MARIO TOMIĆ: Da budu ustrajni u tome što treniraju, nebitno bio to rukomet ili nešto drugo, da stazom kojom odluče hodati koračaju do kraja. U životu će biti svakakvih prepreka, ali treba ustrajati.

Pozadine za računala možete preuzeti ovdje.

Fotografije pogledajte ovdje.